Već duže vrijeme podučavam tango, iako ja sam, nikada nisam prestao biti učenik. Nikada neću zaboraviti svoje prve korake. Koliko su bili nesigurni, ukočeni, kako nisam znao povesti partnera, te na koji način mi je sve to što nisam znao bilo pojašnjeno. Tada nisam znao da to može drugačije. Svi smo radili jednako, pa nisam propitkivao. Vrijeme je prolazilo a napredak je bio samo malo manji od minimalnog. Da, kažem manji, nije pogreška. I tako je prošla skoro cijela školska godina. Objašnjeno nam je da se tek nakon prve godine rodiš u tangu i postaneš početnik. Objašnjeno nam je da je tango kompleksan, zahtjevan, da zahtjeva i ovo i ono, jednom riječju TEŽAK. Okolnosti su se tako posložile da nisam odustao, već sam nastavio svoj put sa drugim učiteljima. Bilo je tu svega. Od dezinformacija, do zavlačenja, pa osrednjosti, pa sve tako do izvrsnosti. Kroz svo to vrijeme, ja sam promatrao vještinu, princip rada, razne pristupe, te sam stvarao svoju sliku. Moja viđenja se ne odnose na profesionalne plesače, one koji se natječu ili pripremaju za natjecanje. Ovo se odnosi na sve one kojima je tango društveni ples.
Zašto plešemo tango i što nas pokreće?
Tango plešemo da bi se družili, zabavljali, upoznavali nove ljude, smijali se, dijelili svoju strast, izražavali se kreativno kroz emocije, savladavali nove izazove, razvijali maštu, ili jednostavno se prepustili i uživali u zagrljaju.
Što nam je najpotrebnije da bi to ostvarili?
Da li je to izgled, vitko proporcionalno tijelo, predivna odjeća, frizura, nakit....?
Da li je to broj kombinacija, elemenata, sekvenci...?
Da li je to savršena ravnoteža, kirurški precizan kontroliran hod, pivot....?
Da li je to veliko znanje povijesti tanga, prepoznavanje orkestara, glazbeno obrazovanje....?
Da li su to pohvale i pljesak okoline dok nas sa divljenjem gleda kako plešemo?
Da li je to ponos koji osjećamo jer smo bolji od "onih drugih"?
Da li su to izvrsne cipele i svježe lakirani parket?
Vjerujem da bi se svatko mogao pronaći u ovim pitanjima, ali ipak, ništa od toga nam za tango ne treba.
Pa što nam to onda doista treba?
Trebaju nam partner i muzika.
Sada slobodno promislite kako sam rekao glupost jer je normalno da plešemo sa partnerom uz muziku. Da, normalno je, ili bi barem trebalo biti normalno. Zapitajte se jeste li se predali partneru, jeste li se predali muzici, jeste li opće prisutni, tu, sada!!!! Ili možda razmišljate o svojim koracima, partnerovoj tehnici, preispitujete se što ste trebali uraditi, želite se nametnuti (muškarci vode, žene mogu voditi) unosite ideje seksualne jednakosti, borite se za položaj, procjenjujete izgled, razmišljate o sljedećoj tandi sa boljim partnerom. Ovdje ću se zaustaviti jer je nemoguće sve nabrojati. Poštujete li svoga partnera, želite li mu dati sve najbolje od sebe, komunicirate li, osjećate li se, jeste li opušteni, ČUJETE LI MUZIKU???
Zapitajmo se,ako nismo tu isključivo zbog svog partnera i muzike, pa zašto smo tu?
Imamo predivnu internacionalnu tango uzrečicu. ZA TANGO JE POTREBNO DVOJE. Zašto je to toliko zanemareno. Zašto samo izgleda da smo dvoje, a u biti smo dva puta po jedno, svatko u svojim mislima. Zašto je sve na svijetu važije od nas dvoje.
Na trenutak pokušajte zaboraviti vaš težak rad, pokušajte prestati biti opterećeni vašim koracima, izgledom, dojmom koji ostavljate na publiku, fb profilom. Pokušajte biti prisutni, osjećati partnera, predati se. Pokušajte zaboraviti na cijeli ostali svijet, predajte se zagrljaju s potpunim povjerenjem, komunicirati, smijati se. Poslije stanite i vidite osjećate li razliku. Budite ono što jeste. Ako naiđete na partnera koji je spreman dati to isto, imate jack pot. Nemojte se obeshrabriti i gledati kako drugi rade. Promjenite sebe i promjeniti ćete cijeli svijet.
Za kraj savjeti što razvijati, a što odbaciti.
RAZVIJATI
Opuštanje
Povjerenje u partnera
Ne razmišljanje
Komunikaciju
Kontakt
Smirenost i strpljenje
Fokus na partnera
Prisutnost
Toleranciju
ODBACITI
Razmišljanje
Uspoređivanje
Ovisnost o tehnici
Predviđanje
Dokazivanje
Borbu tko je u pravu
Prosuđivanje
Manipulaciju
Zamjeranje
Komentare
Ovo vrijedi i za muškarce i za žene bez iznimke. Poštujte svoje partnere, Budite strpljivi i ako griješe. Utječimo jedni na druge da budemo tolerantniji, topliji, opušteniji. U konačnici nas to vodi da bodemo radosniji.
I za kraj ne zaboravite zagrljaj od srca.